Ukradimo, o Vojsko Hrista, tlo pod
nogama pokornih ljudi
otmimo nevinost iz čuvarskih ruku
zbunjeno srce iz umornih grudi
njihovu veru u sebe i druge, naivnu
želju da ne budu sluge
oduzmimo snove, sećanja, smisao
svakome ko je
ikada disao
Iskrvarimo, o braćo u moći, radost iz
dana što tek će doći
zadovoljstvo zgazimo u odvratnoj klici
okužiće ponosom podatnost stada
dajemo oprost decoubici, al' veselje
dobrih stvara nam jada
i sudićemo njima, kao besnim psima
kroz večnost da se kaju
u patnji i samoći
Jedino što stvarno imaš, besmrtna je
duša
meso truli, dah ti stane, krv se zgruša
i polako ishlapljuješ iz sećanja
sveta
A na duši stoji stigma greha, besa,
pada
da takva u Raj dospe - ne postoji nada
jer perfektnost Boga se manjkavosti
gnuša
Mi ti trebamo
Ukradimo, o vojsko Hrista, osmeh sa
detinjeg lica
ostavimo prazno nebo, bez Sunca,
plavetnila, ptica
naša glad je sveta, i zato nam Gospod
dade
ovaj svet da ga zubima svojim
kidamo u komade






